|
|
| < | veljača, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
OVDJE ČITATE:
"Moje priče-(ne)zanimljive,
komentari, zabavni članci, fotke i
sve što mi se učini onako simpa, a mogla bih napisati ovdje!
Evo i mail... "shiney@net.hr"
"I ja ću budna sanjati... zasjati kao najsjajnija zvijezda na nebu... tiho, najtiše bdjeti kraj mjeseca tražeći svoj put iz snova..."
Carolija
Jos jedan dan s tobom prolazi
jos jedan tren u tvome krilu zarobljen
zvjezdana prasina po licu pada ti
kao carolija zvone tvoji osmjesi
I osjecam da zelim priznati
koliko znacis mi
napokon za ljubav zivim
vjerujem u nas
Sve ove moje rijeci dolaze
iz srca iskrene
ko san da te ponekad podsjete
koliko volim te
Jos jedan dan s tobom prolazi
jos jedan tren u tvome krilu zarobljen
beskrajna mastanja, topli dodiri
kao carolija zvone tvoji osmjesi
Blog.hr
Forum.hr
Net.hr
google.hr
youtube.com
Ljubav sve pobjeđuje... Svako zlo ima svoje dobro... Vjera pomiče planine... Ljubav uvijek nađe put... Sve se dođađa s razlogom... Dok ima života ima i nade...
Koza pamti
Nikada, nikada, nikada, nikada
sa tobom vise nikada
Ni vazduha izmedju dlanova
ni predaha izmedju uzdaha
u prolazu tela pripijena
bez imena, samo bez uspomena
Lepo naslepo, te tvoje usne stranca
ma, lepo do bola kad pokupis neznanca
ljubi me ti, nikada te vise necu videti
al' koza pamti
Lepo naslepo, ni kajanja, ni srama
ni juce, ni sutra, ni dzentlmen, ni dama
ljubi me ti, nikada te vise necu videti
al' koza pamti
Ni razmaka izmedju redova
bez pitanja, vidljivih tragova
u prolazu tela pripijena
bezimena, samo bez uspomena
Pile
Ovo je svet za pametnije
ovo je put za neke hrabrije
A moje srce je pile drhti od straha kada grmi
nezno k'o svila na kaldrmi
a moje srce je pile pokislo, zuto i malo
sto je kraj orla jednom zaspalo
Nijedan nije ti bio ni blizu niti ce ko
a ja sam sa svakim otisla predaleko
al' ne stignes nigde kada te slome i sruse ti sve
leti dalje sam, dole ne gledaj, ne
Moje suze prema tebi padaju
moje suze prema tebi padaju
moje suze padaju na gore
Ovo je svet za neke vaznije
ovo je put za neke snaznije
Bajka o ljubavi
Budim se u svijetu
koga mrzim
jos uvijek slutim
neku iskru zanosa
I kao po kazni
ocekujem Boga
ko usamljen heroj
bez casti i ponosa
I uvijek mi zapne
rijec u grlu
kad pozalim sve
zrtvovano za tebe
I kao na badnjak
kad prizeljkujes cudo
jos ti se nadam
i molim za tebe
Ja bi umro za to
da te jos jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu
i da sve zaboravim
I da dogodi se cudo
i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad
da te jos jednom zavolim
Budim se u svijetu
koga mrzim
i dodje mi da spalim
iza sebe sve mostove
A kako da obuzdam
ovo ludo srce
i otkud mu pravo da kuca
samo za tebe
I ne bih vise nikad
da se rodim
jer zivot tek je vreca
puna kajanja
Al' ovo malo duse
izgori ko' svijeca
kad shvatis da i ljubav
ima vijek trajanja
Kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tela tvog
ne oseca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam precutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
Ne idi s njim
Otvaram oci osecam da nisi tu
jastuk je poput kamena
na nasoj slici pisala si poruku
da jos ti treba vremena
Kako sada cujem
imas nekog pored sebe
a ja pesmama se trujem
svaka seca me na tebe
i zamisljam kako stojis
ljubis me i zvezde brojis
kako kazes da su nase sve
Ne idi s njim, jer sa njim
srecu neces naci
put je dug, a samnom putevi su kraci
okreni se, jer on te ne vodi k' sreci
zagrli me i ne moras mi nista reci
al' budi tu i ne idi
obrisi suzu, nek se ne vidi
Po sobi skupljam tvoje stare poljupce
jos te se nisam odrek'o
a bila si mi blizu, ko nikada pre
blizu a tako daleko
Kako sada cujem
imas nekog pored sebe
a ja pesmama se trujem
svaka seca me na tebe
i zamisljam kako stojis
ljubis me i zvezde brojis
kako kazes da su nase sve
Apsolutno sve
Jos ne mogu da ti oprostim
samo zelim da zaboravim
i nije fer svako ima neki san
taj kog volis nije te dostojan
Apsolutno sve znacis za mene
i bilo gdje da krenem
ne mogu bez tebe
i svaki novi dan zivim za tebe
jer ja ne mogu i ne znam drukcije
Baby I love you
Baby I need you
I nije lako priznajem
jos se borim ne odustajem
i nije fer kad vjerujes u san
taj kog volis nije te dostojan
Kad jednom umoran od lutanja
zastanem pred tvojim vratima
reci mi i bez pitanja
dal gotovo je s nama
Ako odes
Gledam ti lice,
slusam besmislice
kao da su rijeci stranca
nudis mi stalno
neku drugu ljubav
reci mi cemu sve ovo
Zar nismo ti i ja
kao savrsena harmonija
mozda su note postale nijeme
izgubljene u tvojim lazima
Ako odes ne okreci se
cekaju te mokre ulice
samo idi prezivjecu ja sve
i prije sam bila bez tebe
Gledam u lice kukavice
kao da te ne poznajem vise
nudis mi rame,
svoje prijateljstvo
reci mi cemu sve ovo
Zar nismo ti i ja
kao savrsena harmonija
mozda su note postale nijeme
izgubljene u tvojim lazima
Prvi poljubac
Nema dana da ne pomislim
bez nekog vaznog razloga
na onu noc
kad su padale zvijezde
pred nasim koracima
Rekao si sklopi oci, zelju zamisli
i nista ne govori mi
sacuvaj ovaj tren, nek bude zarobljen
u nama ce zivjeti
Taj prvi poljubac tvoj
skrio se zauvijek tu,
negdje u mojim grudima
i citav zivot moj
prati me, cuva me
kad god je najteze
Nema dana da ne pomislim
opet bez nekog razloga
koliko stvarno je istine bilo
u tvojim rijecima
Rekao si sklopi oci, zelju zamisli
i nista ne govori mi
sacuvaj ovaj tren, nek bude zarobljen
u nama ce zivjeti
ILUZIJA
Nemirne ruke kao u iščekivanje
Reagiraju na ono što je došlo u misli
Ili što je srce osjetilo
Prevladane tegobe bez uspjeha
Krivotvoreni osjećaji zamotani
Ukrasnim papirom
Vanjština?
Znači li ti što kada izgovorim tu riječ?
Pravi smisao tražim
Bez načina kako ga otkriti
Vjerovati čovjeku je umijeće
Samo meni ili još nekome?
Poželjela sam odmotati taj papir
Nebesko plave je boje
Ima veliku crvenu mašnu
Zato sam poklon čuvala
Bojim se odmotati, proviriti u kutiju
Ako me čeka ponovno razočarenje
Neću moći tako lako okrenuti leđa
I poput ranjene zvijeri otići
Da se zovem hrabrost
Lako bih koračala, s lakoćom putovala
Da mi je drugo ime ponos
Pogledala bih istini u oči i pretrpjela pad
Odlučih živjeti u iluziji
Ostaje mi znatiželja i neotkrivena istina
Poželim svaki dan saznati
Misao krene, srce ju zaustavi!
*shiney*
Otvaram prozor da ispunim prostoriju svježim zrakom, dižem pogled visoko… zastanem.
Prekrasno izgleda… kao da je netko uzeo kist i počeo se igrati bojom koja se stapa s kapljicama vode. Nebo je tako toplo, a vani je opet hladno… kontrast, pitam se kako ne zamijetih današnje Sunce?!
Pomišljam kako je sve to zbog mene, zbog jednog lica u mnoštvu, zbog jednog pogleda u gomili… zbog toga što sam otvorila prozor i pustila da me pogled u suton zavede i da odlučim zabilježiti pogled u daljinu, u beskraj…
Vjerojatno vidjeh i ljepši suton, ali ovaj je ostavio trag jer znam da je za mene... ja sam ga otkrila.
Posjetiti Veronu, naravno kao i susret sa svakim drugim mjestom koje ima svoju povijest i "ono nešto", poseban je doživljaj. Verona odiše smirenošću i toplinom. Ljudi su užurbani, ali ljubazni i rado će stati i ponuditi pomoć u pronalasku pravoga smjera, ako se zagubite (a ja jesam)! Iako kratak boravak imala sam vremena baciti oko na ono što me zanimalo najviše Julijin dom i "ljubavni zid" s ispisanim imenima... šoping je bio minimalan JER cijene su (pre)visoke!
-Evo nekoliko fotki iz tajanstvene Verone-
1. Gotovo prvi pogled:
2. Hodati zanimljivim uličicama, razgledavati još zanimljivije trgovine:
3. Da sam imala vodiča znala bih o čemu se radi i što to predstavlja, ipak
svakako zanimljivo izgleda:
4. Toranj...
5. Najpoznatiji balkon na svijetu iz gotovo najpoznatije ljubavne priče na svijetu... Romeo&Julia
6. Julia 
7. Ovaj zid me najviše razveselio; napisala sam na njega svoje i "njegovo ime"! (Nalazi se s lijeve strane u hodniku koji vodi do Julijinoga balkona)
Pozdravich!
Otkad je stvorena zemlja i
Otkad su zvijezde prvi put obasjale nebo,
Ljubav je tragala
Za drugim dijelom svoje duše.
Kako je vrijeme prolazilo,
Dvije srodne duše su u zagrljaju postale jedno.
Ljubav je putovanje dviju jedinstvenih duša
Koje nadopunjuju jedna drugu i postaju jedno.
Trebao je biti savršen dan... Valentinovo!
Trebali smo cijeli dan provesti skupa, razmjeniti poklončiće navečer na večeru 
... ali ne jer imam GRIPU, 
od jučer se ne mogu ni pomaknuti! Baš bolest zna kad treba doći, grozno. Nisam cijelu noć spavala, imam temperaturu, sve me boli... ništa, doći će on do mene navečer i pogledat ćemo neki film... ma
Sretno Valentinovo! 
Htjela sam napisati nešto pametno i ne vezano za moje probleme, htjela sam biti vesela… Onda sam shvatila da mi to moje trenutno «psihofizičko» stanje ne dozvoljava. Jednostavno skupilo se puno toga kada mi smetaju sitnice učinjene namjerno, nenamjerno.. tko će shvatiti ljude? Daješ im dobro, trudiš se biti uvijek raspoložen i vesel. Ma ponekad mislim da previše popuštam i dozvoljavam drugima da koriste moje povjerenje i dobrotu. Nisam ja svetica, ali mislim da je grozno kada te iznevjeri netko i to čini već neko vrijeme, sitnice se kupe, a onda gubim povjerenje i u druge samo zbog jedne osobe ili nekoliko osoba... ne znam. Pitam se večeras po stoti put jeli bolje biti loša osoba. Vidim da dobro prolaze, i ako im se nešto loše dogodi možda im je čak i drago zbog toga, nastavljaju sa svojim «sranjima». Kad si dobar i ne želiš nikome loše, osobe koriste tvoju dobrotu (namjerno, slučajno sasvim je svejedno). Iznevjere me oni za koje mislim da me vole, da sam im draga. Pitam se koje su moje greške, imam ih kao i svaki čovjek, ali ovo je previše. Tako mi je sad… toliko sam izgubljena u tim čudnim stvarčicama. Muče me i konkretni problemi, pa valjda zato i svašta drugo smeta. Dogodi se svakome, bar jednom u životu, sigurno! Kako je sve to žalosno. Ma nisam izgubila nadu u dobro, ali ne mogu vjerovati i toliko sam zbunjena, što da mislim, kome da vjerujem? Kako netko uživa u tome da drugome bude loše, zašto, zašto?
To vam je kao kada vam se u jednom danu dogodi hrpa lijepih stvari i nekoliko ili bar jedna loša, koja je u stanju sve pokvariti! Ili kada je sve lijepo, a osjećate se prazno i nedostaje nešto, a ni vi ne znate što nedostaje? Kad je netko izrazito sretan, pisat će o sreći. Kad je netko tužan i sjetan, takva atmosfera će prevladavati u rečenicama, stihovima, tekstu… a što ako je netko ili još bolje da postavim pitanje- Što ako sam zbunjena, ako ne znam što želim, kome da vjerujem, kako se osjećam, što mi nedostaje itd. kakve su moje rečenice? Nisu sretne, nisu tužne, pa ni ne moraju biti crne ili bijele! Samo, ne želim se mijenjati zbog nekoga i neću, neću… pitam se je li istinita stara rečenica « Nijedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje ta te neće rasplakati»? Možda je najbolje da i ne znam prave odgovore, ionako većinom ne slušam razum!
Nastajat ću i dalje vjerovati srcu, pa makar me odvelo i na krivi put, znat ću da sam sve radila kao i do sada iz ljubavi, iz srca! Samo neću više vjerovati "određenima" i naučit ću postaviti granice gdje trebaju! Ne znam, trenutno ne želim ništa ni znati. Doći će bolji dan :)
Baš tako se zove jedna divna pjesma... maloprije sam je čula nakon dugo vremena, podsjetila me na prvi put kad sam je čula, eto zato sam je sada željela ispisati ovdje.
Nevjerojatno je zapravo koliko pjesme utječu na ljude, koliko ostavljaju neizbrisive tragove i trajno se nastanjuju u našu podsvijest. Moj život obilježilo je zaista puno riječi iz otpjevanih pjesama, poezije koju sam čitala ili pak sama pisala... vrijedno spomena ili ne, meni je značajno!
Budim se u svijetu
koga mrzim
još uvijek slutim
neku iskru zanosa
I kao po kazni
očekujem Boga
ko usamljen heroj
bez časti i ponosa
I uvijek mi zapne
riječ u grlu
kad požalim sve
žrtvovano za tebe
I kao na badnjak
kad priželjkuješ čudo
još ti se nadam
i molim za tebe
Ja bi umro za to
da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu
i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo
i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad
da te još jednom zavolim
Budim se u svijetu
koga mrzim
i dođe mi da spalim
iza sebe sve mostove
A kako da obuzdam
ovo ludo srce
i otkud mu pravo da kuca
samo za tebe
I ne bih vise nikad
da se rodim
jer život tek je vreća
puna kajanja
Al' ovo malo duše
izgori ko' svijeća
kad shvatiš da i ljubav
ima vijek trajanja
Promatrajući detalje
shiney
Evo, danas već četvrti put dolazim gore u sobu sa (pre)velikom šalicom instant kave, palim još dvije svjećice iako još ni ova koja gori od poslijepodneva nije se ugasila, radi «ugođaja».
Cijeli dan ležim na krevetu i grickam voće, povremeno se sjetim i otvorim laptom, pregledam mail, gasim ga i ponovno nastavljam buljiti i čitati dosadnu literaturu za ispit. Divan dan, baš divan…
Jednostavno si ne mogu pomoći, nisam navikla toliko često biti kod kuće, ali pomisao na to da je veljača pretrpana ispitima ipak ostajem u svojoj sobi- učila ili ne!
Tješim se s tim da ću se nagraditi ako položim nekoliko ispita, svaki ispit mala nagrada- onako nešto za svoju dušu… što? Imam vremena za razmišljanje… eto, to je moja greška kad kažem: »Imam vremena!» iako sam svjesna imala ga ili ne, ne bih trebala to neprestano ponavljati. Ne smijem odgađati, a i to radim. Iako sam organizirana i držim se planova na faksu, ova veljača je zbilja monotona i samo me ulijeni još više. Koliko god mi je nekada teško biti ranoranilac, nedostaje mi rano buđenje, slušanje najdražih pjesama dok se vozam ujutro autom, kavice, predavanja, čavrljanja s ljudima, izlasci, gledanje film za filmom s dragim i buđenja kod njega… trenutno mi omiljeno mora biti povremeno dizanje po još jednu kavicu, šetkanje iz jednog kraja sobe u drugi, pokoji telefonski razgovor i prelistavanje i pamćenje kojekakvih «sitnica» vrlo važnih za budućnost, IDEEEŠ!
Govorim sama sebi ma hajde još malo, ako sad ne budem bila češće doma uz knjigu mrzit ću sama sebe za koji mjesec, a to i nije baš divno, zato draga znaš što te čeka još tri tjedna.
Have fun... da bash!
by: shiney
Da na svijetu ima samo 100 ljudi... 
Kada bismo mogli cjelokupno svjetsko covjecanstvo svesti na selo sa stotinu stanovnika, a postujuci omjere (proporcije) svih postojecih naroda svijeta, selo bi bilo sastavljeno ovako:
57 Azijata
21 Europljanin
14 Amerikanaca (sjevernih i juznih)
8 Afrikanaca
52 bi bile zene
48 muskaraca
70 ne-bijelaca
30 bijelaca
70 ne-krscana
30 krscana
89 heteroseksualaca
11 homoseksualaca
6 osoba bi posjedovalo 59% sveukupnog svjetskog bogatstva i svih 6 bi bili iz Sjedinjenih Drzava
80 bi ih zivjelo u kucama bez osnovnih uvjeta stanovanja
70 bi ih bilo nepismenih
50 bi bilo neishranjeno
1 bi umirao
1 bi se radjao
1 (da, samo 1) bi imao kompjuter
1 (da, samo 1) bi imao diplomu 
Ako se promatra svijet u svijetlu ovih podataka, potreba prihvacanja, razumijevanja, suosjecanja i edukacije postaje ocevidna.
Razmislite i o ovome:
- Ako ste se jutros probudili zdraviji no bolesniji sretniji ste od milijun ljudi koji nece docekati iduci tjedan.
- Ako nikad niste osjetili opasnost bitke, osamljenost zatocenistva, agoniju mucenja, ugrize gladi, sretniji ste od 500 milijuna stanovnika ovog svijeta.
- Ako mozete otici u crkvu bez straha da vam prijete, muce vas ili ubiju sretniji ste od 3 MILIJARDE ljudi ovoga svijeta.
- Ako u vasem hladnjaku ima hrane, na vama odjece, nad glavom imate krov i imate krevet u koji cete leci, bogatiji ste od 75% stanovnika ovog svijeta.
- Ako imate racun u banci, novac u novcaniku i nesto sitnisa uokolo u nekoj kutijici, zdjelici, pripadate medju 8% najbolje stojecih ljudi na svijetu.
- Ako su vam roditelji jos zivi, a usto, jos uvijek u braku, spadate medju uistinu rijetke osobe.
- Ako mozete procitati ovu poruku blagoslovljeni ste jer ne spadate medju 2 milijarde onih koji ne znaju citati.
Netko je jednom rekao: - Radi kao da ti novac nije potreban.
- Voli kao da ti nitko nikad nije nanio bol.
- Plesi kao da te nitko ne gleda.
- Pjevaj kao da te nitko ne cuje.
- Zivi kao da je Raj na Zemlji. 
by:shiney...
...spavanje je in.. ma ne... ja sam još beba pa zaspim gdje god stignem
sunčam se...
spot&shiney
Danas je zbilja dobar dan! Prošla sam svoj prvi kolokvij i to sa četvorkom 
... bila bih zadovoljna i sa minimalnim prolazom, ali ovako... prezadovoljna. Studiram kroatistiku... to je bilo jedino što me zanimalo, uspjela sam upisati bez problema i sad nadam se da ću završiti bez većih problema... nije bitno za sad...
Počinjem sa aktinim pisanjem haha... da,da...
Starci su mi ovaj vikend bili Beču... uhvatili su malo vremena za sebe... a naravno, brat i ja jedva dočekamo takve “odluke“... prije puta mami sam najavila da mi kupi nešto u toj velikoj metropoli, naravno znala je da mi mora kupiti ili cipele, torbu ili parfem... nikad dosta, da znam!
Došla sam na ideju o čemu pisati, gledam rtl i Danijela Martinović predstavlja svoj prvi parfem, kaže dugo je tražila sa sekom prave sastojke i sad je prezadovoljna kako je to sve ispalo... blago njoj. Kažu novinari fura se na strane zvijezdice, a sad... pa zašto ne bi ženska imala svoj vlasitit parfem, ako za to ima mogućnoti. Zato neka ljubomorni šute i ako kopira nekog ili ne, njena stvar... ne zaostajemo mi mala država toliko za svijetom... trudimo se... kopirali ili ne... haha.
Došli su moji i razveselili me sa parfemom... love at first glow, by j.lo- izašao je ove godine oko Valantinova podsjeća me pomalo na touch of pink from lacoste iako je taj intenzivniji- sve njene dosad sam probala i imala i zbilja su onak po mom ukusu- nježni, ženstveni, pomalo neobični... najbolji je Life. Prije mjesec, dva izašao je najnoviji Live Luxe ... još ne znam kakav je.
Jedan od svakako najboljih parfema koji će uvijek to i biti je Mademoiselle Coco od Chanela, zbilja ga je teško opisati, poseban je. Ove godine me oduševio Escadin Magnetism ... sexy i magnetski privlačan.
Parfem koji možeš nosti svaki dan, kako bi rekla sportska elegancija... moj izbor je Cool Water Davidoff i malo stariji Life by Esprit... i Lacoste (mislim da je to prvi njihov, čim nema još neko ime uz naziv, no dobro).
Linstant de Geurlain, Dolce & Gabbana The One, Temperametno GS, Gucci Rush II- svi su oni (imala ih u original bočicama ili točene) kao što kaže ime najnovijeg “ ljubav na prvi sjaj“ za mene... ali još uvijek ima mjesta za nove
Eto, mislim da bih mogla izraziti svoje mišljenje i o muškim parfemima, iako se ne razumijem previše, moj izbor je Jean Paul Gaultier (bočica- oblik muškoga tijela) i sviđa mi se novi Versace (ime ne znam, ali bočica je svijetlo plava).
To je to... naravno, dok je ljudi, ćudi... bit će i mišljenja, ukusa... uvijek je pozitivno izraziti svoje mišljenje, ne nametati ali reći da... e sad- ako komentirate, zanima me vaš najdraži parfem?
shiney
